Život s pacemakerom

Unatrag 30-40 godina svake godine raste broj ugrađenih trajnih elektrostimulatora srca poznatih pod engleskim nazivom «pacemaker». Naravno, pacemakera ima različitih vrsta, jednokomornih (koji putem jedne eletkrode stimuliraju srce iz vrška desne klijetke) i dvokomornih, koji imaju dvije elektrode, jednu u pretklijetki i jednu u klijetki. Isto tako razlikuju se i po «software-u», tj različitim funkcijama i količini memorije koju posjeduju. Također se unatrag nešto više od 10 godina ugrađuju i kardioverter defibrilatori koji štite pacijenta od nagle smrti uzrokovane malignim aritmijama (ventrikulska tahikardija i ventrikulska fibrilacija). Najveći broj bolesnika ipak ima ugrađene jednokomorne i dvokomorne pacemakere. Vezano uz sam zahvat, te kasnije probleme u svakodnevnom životu, bolesnici postavljaju obično mnoštvo praktičnih pitanja. Stoga ću u ovom kratkom tekstu pokušati dati odgovore na 10 najčešćih pitanja.

1. Ugradnja pacemakera

Kirurški zahvat izvodi se u lokalnoj anesteziji u području iznad pektoralnog (prsnog) mišića, a ispod ključne kosti (s lijeve ili desne strane). Zahvat traje 30-60 minuta ovisno o količini elektroda i anatomiji bolesnika. Elektrode se uvode kroz gornju šuplju venu do desne strane srca, a generator pacemakera ostaje ispod kože. Svi materijali od kojih se rade kućište pacemakera i elektrode su potpuno inertni i ne izazivaju reakciju okolnog tkiva. Nakon samog zahvata bolesnik treba 1-2 dana mirovati, a 3-4 tjedna nakon zahvata savjetujemo poštednu aktivnost posebice s rukom na strani ugradnje pacemakera. Nakon toga perioda i nakon prve kontrole koja treba biti 6-8 tjedana nakon ugradnje, bolesnik najčešće može nastaviti sa svim svojim svakodnevnim aktivnostima.

2. Uzimanje lijekova

Bolesnici često misle da će sve tegobe nestati samom ugradnjom pacemakera. To međutim najčešće nije slučaj. Naime, terapija koju bolesnici uzimaju primjerice protiv arterijske hipertenzije ostaje doživotna. Tako isto i antikoagulantna terapija u slučaju kronične fibrilacije atrija. S obzirom da pacemaker štiti bolesnika od sporog srčanog ritma, u slučaju da postoje epizode i brze fibrilacije atrija, potrebno je daljnje uzimanje antiaritmika koje propisuje kardiolog.

3. Svakodnevne aktivnosti

Bolesnici često misle da zbog ugradnje elektrostimulatora (pacemakera) ne mogu koristiti električne kućanske aparate. To međutim nije točno. Svi aparati koji imaju normalno izolirano kućište i uzemljenje ne mogu naškoditi bolesniku niti omesti rad pacemakera. Ima uređaja koji to mogu učiniti: električna oprema za zavarivanje velike snage, dielektrični grijači (u industriji plastike), električne čelične peći, transformatorske stanice (ako bolesnik u njih ulazi), odašiljači velike jakosti, no kretanje u blizini dalekovoda je za bolesnike sigurno. Uređaji koji imaju jako magnetno polje mogu interferirati s radom pacemakera.
S obzirom da može doći do trajne malfunkcije pacemakera, bolesnik koji ima ugrađen elektrostimulator ne može se podvrgnuti pregledu nuklearnom magnetnskom rezonancijom.

4. Aktivnosti i tjelesni napor

U početku nakon ugradnje može postojati manji osjećaj nelagode u području reza, no to ubrzo nestaje, a prisutnost samog elektrositmulatora uglavnom se ne osjeća. Bolesnik se nakon ugradnje može normalno kupati, tuširati, plivati, upravljati automobilom, upustiti u seksualne aktivnosti. Bolesnici često postavljati pitanje da li smiju smiju spavati na lijevoj strani – s medicinske strane nema nikave zapreke za to, međutim, često imaju jači osjećaj «lupanja srca», pa onda u tom slučaju spavanje na lijevom boku trebaju izbjeći.

5. Bavljenje sportom

Bolesnicima se svakako savjetuje bavljenje hobijima i rekreativnim aktivnostima kao što su: pješačenje, planinarenje, vožnja biciklom, vrtlarenje, ribolov. Mlađi bolesnici se često bave i intenzivnijim sportskim aktivnostima (tenis, nogomet), no o tome treba obavijestiti liječnika da na ispravni način može programirati pacemaker. Svim bolesnicima koji imaju pacemaker savjetujemo da izbjegavaju ronjenje.

6. Prehrana

Ukoliko je bolesnik prekomjerne tjelesne težine, savjetuje se redukcijska dijeta (cilj je da BMI ne prelazi 25). Također, kao i svim ljudima radi održanja dobrog zdravalja i sprečavanja preuranjene ateroskleroze, savjetujemo izbjegavanje masnoća životinjskog porijekla i rafiniranih ugljikohidrata (bijeli šećer, slatkiši, čokolada), te povećan unos voća i povrća (sirovog ili samo kuhanog u slanoj vodi).

7. Iskaznica

Bolesnici trebaju imati međunarodnu iskaznicu na kojoj su njihovi osobni podaci kao i tip pacemakera koji je ugrađen, podaci o elektrodama i ustanovi u kojoj je zahvat izvršen. Tom iskaznicom mogu proći pored detektora metala, primjerice na aerodromima, jer ugrađeni pacemaker izaziva aktiviranje alarma za detekciju metala. Suvremenim pacemakerima međutim, ne šteti prolazak kroz detektor i neće se poremetiti njihov rad.

8. Pregledi i kontrole kod liječnika

Bolesnik s ugrađenim pacemakerom treba trajno dolaziti na kontrole rada uređaja, jednom ili dvaput godišnje, ovisno o procjeni liječnika, a u slučaju drugih dodatnih tegoba eventualno i češće. Inače, neki se sofisticirani aparati mogu kontrolirati i kod kuće spravom koja se zve «remote assistant», neki uz pomoć magneta, no to sve treba dogovoriti s liječnikom koji kontrolira pacemaker. Najbolje je za bolesnika da sam kontrolira bilo, na ruci ili na vratu, te da svoje bilješke pokaže liječniku na kontroli.

9. Operativni zahvati i fizikalna terapija

Bolesnik s ugrađenim pacemakerom može se podvrgnuti svim operativnim zahvatima. U slučaju da je osnovni (vlastiti ritam) bolesnika vrlo spor (primjerice 30/min) pa je bolesnik tzv. OVISAN o pacemakeru, bolesnika treba zaštiti od mogućnosti interferencije elektrokautera za vrijeme zahvata (ili drugih izvora struje). To se postiže stavljanjem magneta preko pacemakera pa on radi u tzv. magnet-modu, ili se pak pacemaker programira u fiksni način rada koji nije osjetljiv na moguće vanjske strujne interferencije.
Slično vrijedi i za fizikalnu terapiju. Bolesnik smije obavljati vježbe, koristiti bazen, masažu, parafin i UZV bez ikakvih zapreka. No, prije korištenja struje mora provjeriti kod svog liječnika da li je OVISAN o pacemakeru ili nije. Ukoliko nije, tada se mogu koristiti i terapije strujom. Svakako terapiju magnetom mora se izbjeći.

10. Trajanje pacemakera i moguće dugoročne komplikacije

Trajanje pacemakera je različto od modela do modela, prosječno je 7-10 godina, no ako bolesnik ima i vlastitog ritma koji je brži od pacemakera, pa se pacemaker uključuje povremeno, trajanje se može i značajno produljiti. Komplikacija je vrlo malo i uglavnom su sporadične. Nakon same ugradnje najčešće se dogodi dislokacija elektrode koju treba ponovno ispravno pozicionirati. Može se javiti infekcija ili rjeđe, dekubitus na mjestu ležišta generatora, te ev. fraktura elektrode (kod starijih elektroda).